Moj životopis
Haha, da - znam - pitate se: ”Što je sad ovo? Otkud violina, jesam li na pravom mjestu?!
Bez brige, sve je u redu, evo - objasnit ću! Dakle, zovem se Tereza Alabanda, iz Splita sam i prvih 25 godina svojega života bila sam odana jednoj ljubavi koja se zove - violina. Čak toliko da sam diplomirala na glazbenoj akademiji, te stekla zvanje akademske glazbenice i profesora violine! I da, radila sam u glazbenoj školi Josipa Hatzea u Splitu kao profesor, a uz to, godinama sam bila i stalni član orkestra Opere HNK u Splitu. Bilo je tu još angažmana - u Splitskom komornom orkestru, na festivalima zabavne glazbe poput Runjićevih večeri ili Splitskog festivala, na Porinu…tko bi sve to pobrojao!
Ipak, tome je došao kraj! Zašto? Pa evo - u najkraćem - nisam bila sretna! Da, klasična glazba je divna, opera, simfonije, blještavilo scene, šušur festivala zabavne glazbe također, ali - otkrila sam da to nije ono što želim! Bila sam tek kotačić - dio stroja koji se zove orkestar, a kojim upravlja dirigent, a htjela sam biti slobodna da kreiram, da stvaram slobodno, po svojoj intuiciji, onako kako želim.
I tako, gotovo preko noći, odlučila sam napraviti potpuni rez i preokrenuti svoj život naglavačke! Odlučila sam postati majstor slastičar! Nije to došlo tek tako, naime - cijeli svoj život, od malih nogu, uvijek sam uživala u pravljenju kolača! Prvo s bakom, a kasnije sama, uvijek, a osobito kad bih bila umorna, nervozna, napeta od preduge predstave, od bolova u ramenima nakon sati i sati sviranja, smiraj sam tražila - i uvijek nalazila u - pravljenju slastica! Uživala sam u podatnosti lisnatog tijesta, u sjaju tek otopljene čokolade, u mirisu netom ispečenog biskvita, vanilije…to je bio moj mali privatni raj, zaštitni balon, moj welness i spa! I tako - odluka je bila laka!
Naravno - sljedeće pitanje je bilo:”A što sad?!” Odakle krenuti, kako to sprovesti u djelo? Obzirom da sam u duši prava štreberica, rješenje je došlo samo po sebi - pronaći najbolju školu, završiti je sa što boljim uspjehom i - baciti se na posao! Rečeno - učinjeno! Vrlo brzo sam ustanovila da je najbolje europska, a ja bih rekla - i svjetska, gastronomska akademija “Le Cordon Bleu” - a gdje drugdje - nego u Parizu!
Bile su to predivne tri godine! Učenje od najvećih svjetskih velemajstora slastičarstva, okruženje prijateljskog međunarodnog nadmetanja u kreativnosti, teški i iscrpljujući ispiti, ali i golema radost uspješnog ishoda, nikada neću zaboraviti to čudesno iskustvo!
No, bilo je potrebno svo to stečeno znanje negdje i staviti na kušnju! Kako uvijek nastojim sebe staviti u najtežu i najzahtjevniju situaciju, izbor je pao na vjerojatno najveću zvijezdu u svijetu hotelijerstva - čuveno “jedro” u Dubaiu - veličanstveni hotel Burj al Arab!
Stažiranje u tom posebnom svijetu vrhunskog ugostiteljstva nešto je neopisivo! Kuhinja poput svemirskog broda, strojevi i oprema o kojoj se može samo sanjati, najfinije namirnice poput iranskih pistacija, vanilije s Tahitija, šafrana, jestivog zlata u neograničenim količinama - to su samo neki od akcenata koje mogu navesti!
Ipak, ono što me najviše impresioniralo je bio odnos prema nama chefovima! Ama baš svi, od radnika u praonici rublja do generalnog direktora, s najiskrenijim poštovanjem pozdravljaju chefove! Ah, kakav osjećaj! Ta visoka kapa koja vas izdvaja od svih drugih zaposlenika je poput nekog čarobnog štapića koji otvara sva vrata i uklanja sve prepreke, nešto nevjerojatno!
I dobro - prva faza ulaska u novu profesiju bila je riješena, na redu je bio onaj teži dio - učenje kroz praksu! Mnogo prakse! Odmah po povratku iz Dubaia postala sam profesor slastičarstva na privatnoj gastronomskoj srednjoj školi “Wallner” u Splitu, gdje sam kroz narednih 11 godina na “put slasti” izvela više od 400 budućih slastičarskih majstora, što učenika, što odraslih polaznika, tzv. “prekvalifikanata”. Uživala sam u svakom trenutku! Gledati kako ljudi koji na početku školovanja, kako se kaže - ni jabuku ne znaju pošteno oguliti - postaju znalci, kako im ono što je u početku bilo strašna nepoznanica (pravljenje karamela, na primjer) postaje rutinska stvar, kako se s oduševljenjem bacaju u kreiranje, spajanje okusa i tekstura, to je za mene bilo - i ostalo - čudo! Nikada se nisam - i ne mogu - zasititi pedagoškog rada, te sam stoga već godinama vanjski suradnik - predavač predmeta “Slastičarstvo s vježbama” za polaznike studija gastronomije na Visokoj školi Aspira u Splitu, te redovito održavam slastičarske master-class radionice u udruzi ŠKMER u Splitu, kao i u brojnim drugim gradovima širom Hrvatske (Šibenik, Zadar, Zagreb…).
Tijekom rada neprekidno sam nailazila na isti problem - nedostatak literature na hrvatskom jeziku! Može zvučati nevjerojatno, ali do današnjega dana, učenici hrvatskih ugostiteljskih škola NEMAJU suvremeni, moderni udžbenik iz slastičarstva!! Jedino što imaju je udžbenik “Slastice”, slovenskog autora Petera Andloviča, nastao u dalekoj, dalekoj prošlosti, ljeta Gospodnjega 1981! Zamislite! “E nećeš, bome!”, rekla sam samoj sebi, sjela i napisala udžbenik slastičarstva pod naslovom “Slastičar”! Naravno, besplatan je i možete ga koristiti kako god želite! I to mi nije bilo dovoljno, nego sam napravila i website “Pastrymaestra” koji do ovoga trenutka broji nekih 200 postova, svaki sa videom, opisom i receptom, a naravno - tu je i YouTube kanal Pastrymaestra - ukratko - ogromna količina iskustva i znanja poslužena na pladnju, spremna za sve koji žele učiti!
Naravno, edukacija nije moja jedina strast - kreacija je njena vjerna pratiteljica! Istina - nekada, davno, čudila sam se, pa čak potiho i podsmjehivala ljudima koje sam sretala, a koji su živjeli u nekim svojim svjetovima - znate ih, sjede u kafiću i beskrajno dugo miješaju žličicom kavu, a pogled im bludi nekud u zrak. Ili - hodaju, pa odjednom stanu posred pločnika, izvuku neki papirić iz džepa i nešto grozničavo pišu. Ili - a toga sam se nagledala u glazbenom svijetu - glazbenik usred razgovora odjednom krene isprobavati neke akorde ili hvatove na gitari i pjevuši melodiju koja mu se upravo ‘rodila’ u glavi! Čudaci! Eh, pa i ja sam se pridružila toj veseloj družbi!
Svugdje, ali baš svugdje imam tekice, blokiće, komadiće papira i olovke! U autu, u svim torbama, u džepovima kaputa - eto - svugdje - jer, baš kao i njima - meni ideje za slastice padaju na pamet u svakoj mogućoj situaciji! Osobito sam ‘nadahnuta’ dok čekam u redu u banci, ili u ambulanti, ili pred šalterom pošte - ideje prosto naviru! “Mogla bih isprobati ovakvu kremu, onakav ganache, kombinaciju ovog i onog sastojka…”, grozničavo zapisujem dok nisam zaboravila, crtam presjeke entremeta, smišljam koji insert u koji kalup…ludnica! I uživam! Uživam u svakom tom trenutku, dok u glavi kombiniram okuse i teksture, pa onda u kuhinji, dok ih sklapam, pa kušanje, pa korekcije recepta, ah, čudesno i čarobno u isto vrijeme, nešto neopisivo! A tek iščekivanje reakcije mojih osobnih ‘kušača’ - hoće li im se svidjeti moja kreacija, kako će reagirati? Pratim i najmanju reakciju, izraz lica, pogled, uzdah…a onda - presuda! Hoću li čuti zadovoljno gunđanje, mljackanje, hoće li vilica uz široki osmijeh kušača nestrpljivo kuckati po tanjuru dok grabi novi zalogaj ili će izraz lica biti pomalo zbunjen, suzdržan, pogled skriven jer - čut ću: “Hm, ono…znaš..ma..dobro je..ne, ne, mislim..da, stvarno je dobro…samo ova krema…”
Tada uzmem dah, brojim do 10 i - krenem iznova! Naravno, to je jedini način, koliko god bolan bio, da se napreduje, uči, da se i um i ruke usavrše. “Vježba čini majstora”, kaže stara mudrost, samo treba imati snage da se to i sprovede u djelo, a ja snage imam, i još koliko! I radosti, silne radosti i u uspjehu i u neuspjehu, oba su mi podjednako draga!
“A rezultat?”- pitate Vi, “Ima li rezultata?”
Pa - evo, da se prisjetim - u isto vrijeme dok sam radila kao profesor slastičarstva u školi Walner, za sestrinsku slastičarnicu “Creme de la Creme” u Splitu kreirala sam i izrađivala kompletni asortiman slastica, a uz to sam napravila i preko 500 vjenčanih torti, nebrojene rođendanske i druge prigodne torte, bezbrojne slatke cateringe, čak sam - a na to sam jako ponosna - 2010g. osmislila i izradila cijeli slatki menu za večeru koju je bivši Predsjednik Republike Hrvatske, gospodin Ivo Josipović organizirao u Splitu povodom otvorenja Splitskog ljeta! Za mene - to je bio poseban dan i ogromna čast!
I onda - iznenada, baš poput groma iz vedra neba - dobila sam ponudu koja se ne odbija!! Ni manje ni više nego osobno (!) gospodin Tomislav Mamić, vlasnik grupe “Tommy”, ponudio mi je mjesto voditelja razvoja slastica u tvornici koju je upravo tada priključio svojem poslovnom carstvu - u tvornici “BOBIS”!! Nisam mogla vjerovati! Ja, ‘dite’ Splita, ja, koja sam odrasla na krafnama i krempitama iz Bobisa, sada mogu kreirati i razvijati slastice za giganta prehrambene industrije i to posve slobodno, odriješenih ruku?!
Naravno da sam pristala, ma što pristala, jedva sam dočekala! Bila je to čudesna situacija - dobiti eksperimetalnu kuhinju nakrcanu najboljom opremom samo za sebe, isprobavati, kreirati, razvijati slastice, a onda - i to je bio golemi izazov - sve to “prevesti” na jezik strojeva! Naime, industrijska proizvodnja slastica posve je drugi svijet, točnije - drugi svemir, u odnosu na sve što sam radila prije! Od izračuna količine sirovine, preko normativa, usklađivanja s dimenzijama i kapacitetima raznih strojeva - pa do programiranja svih tih strojeva koji moraju raditi i međusobno surađivati precizno kao urica, bio je to jedan nevjerojatni, čudesni vrtuljak misli, ideja, izračuna…ah, neopisivo!
Stekla sam golemo znanje koje ne bih mogla steći nikada i nigdje drugdje, a uz to sam imala čast i sreću upoznati predivne ljude čija mi je dobra volja i želja za suradnjom bezbroj puta olakšala i posao i život!
Hvala Muhamede, hvala Vedrana, Zlatko, Ana Marija, Ana, Nives, Josipa i naravno - hvala Kate moja!! :))
I tako, evo me sada! Ovo je kraj mojega životopisa i početak jednog novog, uzbudljivoga poglavlja za koje znam da slijedi!
Prepuna znanja, želje i volje, ali i dalje željna učenja i napredovanja, stojim svima Vama, moji dragi sadašnji i budući klijenti, na raspolaganju da skupa učinimo ovaj naš svijet - slađim mjestom. Tu sam za Vas!
